Finsko grijno poduzetništvo

Početkom devedesetih nekoliko finskih općina je počelo ulagati u sustave grijanja na biomasu za općinske zgrade, kao što su škole i domovi za starije osobe (<1MW). Istovremeno su poljoprivrednici pokrenuli novi oblik ruralnih poduzeća, tzv. "grijno poduzetništvo".

Početkom devedesetih nekoliko finskih općina je počelo ulagati u sustave grijanja na biomasu za općinske zgrade, kao što su škole i domovi za starije osobe (<1MW). Istovremeno su poljoprivrednici pokrenuli novi oblik ruralnih poduzeća, tzv. "grijno poduzetništvo". To znači da su potrošače skrbili toplotom proizvedenom iz šumske biomase. Način rada je takav da poduzetnik obično nosi odgovornost za grijanje općinskih zgrada i opskrbu biomasom.

Grijni poduzetnik ili poduzeće je samostalni poduzetnik, zadruga, tvrtka s ograničenom odgovornošću ili konzorcij koji provodi radove i održavanje toplane i prodaje toplotu. Grijno poduzeće obično djeluje lokalno, a glavno gorivo je drvna biomasa. Gorivo potiče iz vlastitih šuma poduzetnika ili šuma lokalnih vlasnika ili šuma u vlasništvu drvoprerađivačke industrije. Grijni poduzetnik upravlja toplanom i zarađuje prihod na osnovu količine proizvedene toplote.


Općine imaju glavnu ulogu u osnivanju grijnih poduzeća, jer posjeduju javne zgrade, kao što su škole i domovi za starije osobe, kojima je potrebno grijanje. Općine mogu kupiti ove usluge od lokalnih poduzetnika. Na taj način novac koji se prethodno trošio na grijanje sad cirkulira lokalno, promiče se lokalna privreda i povećava iznos lokalno oporezivih prihoda.

Prilikom izbora oblika grijnog poduzetništva, faktori koji se moraju uzeti u obzir uključuju veličinu zgrade koja se zagrijava i potrebne investicije.

Najčešći koncept je onaj u kojem su 1-3 poduzetnika odgovorni za grijanje lokalnih objekata. U takvim slučajevima, kapacitet toplana je obično 50-500 kWth. Grijni poduzetnici su obično poljoprivrednici koji posjeduju šume. U malim postrojenjima kojim upravljaju grijni poduzetnici, glavno gorivo je obično drvna sječka. Većinom postrojenja u Finskoj upravlja jedan poduzetnik, a tipična proizvodnja kotla iznosi 75-370 kW.

Postoje i konzorciji poduzetnika sa po 2-4 člana. Većina postrojenja su školske zgrade, a tipična proizvodnja kotla iznosi 60-300 kWh. U ovim postrojenjima, više od 50% drvnog goriva je proizvedeno iz vlastitih šuma, vlastitom opremom.

Samo u malom broju postrojenja grijanje organiziraju tvrtke s ograničenom odgovornošću koje su investirale u opremu za nabavku drveta ili kotlovnicu.

U grijnim zadrugama, način rada je takav da vlasnici šuma surađuju u nabavci i isporuci goriva u prostorije kupca. Članovi zadruge također zarađuju prihode u obliku kamate koja se plaća na uloženi kapital i prihoda od ulaganja koje isplaćuje zadruga. Rješenje tipa zadruge je prikladno kad se radi o objektima za grijanje većim od jedne zgrade, na primjer okružnim toplanama.

 

Izvor: Grijno poduzetništvo na bazi biomase u Finskoj—E. Alakangas, VTT.

Partneri